Osnovna škola o. Petra Perice Makarska

Pogledajte kakve su rezultate ostvarili naši učenici na međuopćinskom natjecanju - LIDRANO 2013.

LIDRANO 2013.

Naši učenici i ove godine su uspješno nastupili na međuopćinskoj  smotri literarnih i dramskih postignuća učenika LIDRANO 2013.na kojoj   su sudjelovale   sve osnovne škole Makarske rivijere.

Među uspješnicama  literarnih radova izabrani su: Stine -pjesma Ane Okmažić, 7. r. i  Moja prva učiteljica  - pjesma  Matea Marića , 5.r

 U pojedinačnim nastupima najveći broj bodova povjerenstva su dobili naši učenici.

1. Karla Ivandić, 5.r s monologom  Maslina je neobrana  i Mateo Marić , 5.r s monologom Majka.

STINE

Ana Okmažić,  7.a 

na stini

stine

od stine

stine

za stinom

stine

kraj stine

stine

sve same

stine

život

iz stine

smiraj

ispod stine

MOJA PRVA UČITELJICA

Mateo Marić, 5.a

Dobro sjećam se prvog školskog dana.

Sa mnom pošli su tata, brat i mama.

U svoj razred sam

ipak ušao sam,

malen ja,

a torba velika.

Nježan bio sam,

ko srnica plaha,

oči velike, od velikog straha.

Što će sada biti?

Čekam bez daha.

Maleni svi,

od prvog do zadnjeg đaka.

Čarolija se dogodi,

u razred uđe ona,

u tren nas sve osvoji

do zadnjeg zvona.

Četiri godine

poput divnog sna

brzo prošle su.

Sad je vrijeme

da od srca kažem

beskrajno hvala

za znanje i ljubav

što mi je dala.

Četiri godine

poput divnog sna.

Glasno govorim sad.

Nek i ona zna

da je važna,

prevažna,

jako, jako, voljena

moja prva učiteljica.

PUT U IMOTSKI – novinarski rad

Kristina Ravlić,   8. c

Kolovoz. Nesnosna vrućina ljetnog dana. Nedjelja je i treba pobjeći od navale jednodnevih turista.

Odluka je pala. Svi se slažu s mojim izborom cilja.

Vozimo se užarenim asfaltom, zlaćane zrake sunca bljeskaju se na morskoj površini. Plaže su već prenapučene šarenim masama ljudi, suncobrani svih boja pozdravljaju me.

Adio more!

Dubci i sjene prvih litica daju privid svježine.

Prošek, rakija, vino i smokve nude se uz cestu, a nigdje prodavača. (Čije je to vlasništvo?)

Zadvarje, komad makadamskog puta, prašina zaklanja vidik. Ma vidi čuda! Usred kanjona, preko užarenih stijena sivih litica pjenušavi se bijelo-plavi vodopad zastrašujućeg imena – Gubavica! Bože, kako je moćan i dalek!

Još sunca koje peče kroz staklo pa onda plava tabla s oznakom: RIJEKA VRLJIKA. Oaza zelenila i ledeno hladne vode. Vrbe hlade grane namačući svoje vrhove u vodi. Baš bih se okupala! To bi bilo pravo osvježenje.

Još malo užarenog asfalta i tu smo.

Nisam ovako zamišljala Crveno jezero. Pa voda uopće nije crvena! Golemo plavo-zeleno vodeno oko omeđeno crvenim liticama.

Oboružana fotoaparatom napravim hrpu fotografija. Baš ću probati ubaciti kamen u jezero, premda svi tvrde da je to nemoguće. Dolazi dječak (očito mještanin) i iz nekoliko pokušaja uspijeva.

A sad opet oaza zelenila kroz koju nažalost probija popodnevna vrućina. Na Modrom jezeru smo i vidim ga samo djelomično. Prevruće je da se spustimo pa se odlučujemo popeti na kamenu tvrđavu. To je idealno mjesto za najbolji pogled. Vrijedilo je truda. Plavo je kao morska dubina.

Umor nas svladava. Zaslužili smo ledenu limunadu i sladoled na Trgu Tina Ujevića, a on kao da namiguje brončanim okom ispod šešira.

Povratak. Kako dobro ispunjen dan. Koliko „lipote“ nadohvat ruke!