Maškare su jedan od najsretnijih i najzabavnijih dana u školskoj godini. To je vrijeme kada se učenici i učitelji prepuštaju maštovitom svijetu maski, kostima i smijeha. Ipak, maškare u školi nisu samo dan zabave, već i prilika da učenici razvijaju kreativnost, samopouzdanje i osjećaj zajedništva.
S tim ciljem, učenici predmetne nastave su osmislili razredne tematske maske te se predstavili jedni drugima u školskoj dvorani zabavnim nastupima, dok su učenici razredne nastave sudjelovali u gradskoj povorci.
Naravno, održan je i izbor za najbolju razrednu masku. 3. mjesto osvojili su učenici 7. c razreda (Naša mala klinika), 2. mjesto osvojili su prošlogodišnji pobjednici učenici 6.c razreda (Torta makarana), dok su ove godine pobjedu odnijeli učenici 7.a razreda (Alisa u zemlji čudesa).
Ovogodišnji krnjo je bio “učenik rugalica”, kojeg smo na kraju obasipali lijepim riječima. Optužnicu krnji napisala je učiteljica Milena Pavlinović Krsnik.
OPTUŽNICA
Krnje, rugalice,
Slušaj ove optužnice!
Dosta nam je više ruge,
Srca su nam puna tuge.
Bili smo učenici bez problema,
Ponosni što kod nas ruganja nema.
Na ratnoj nozi nismo bili i
Svi smo jedni drugima bili mili.
Kad si ti stupio na scenu,
Donio si strahovladu i
Ubio nam svaku nadu.
Slušaj što ti kažemo,
Mi nikad ne lažemo.
Bit ćemo opet svi k’o jedan,
Svatko će od nas biti’ jednakovrijedan.
Tužimo te što si razbio idilu
Ali nećeš više provodit’ svoju silu.
Ruganja više nema,
Tebi stroga se kazna sprema.
Visoki i niski,
Veliki i mali,
Crni i plavi,
Nema razlike u našoj glavi.
Zašto si nas na ruganje natjerao
I što si time samo smjerao?
Možda nikada nećemo znati,
Ali zato ćemo ti odgovarajuću kaznu dati.
Mi idemo zajedno na druženje,
A tebi dajemo riječ prije nego krene suđenje.
OBRANA
Klinci i klinceze,
Vi što mislite da ste prinčevi i princeze ….
Rugati se niste smjeli,
Nisam vam ja kriv, vi ste tako htjeli.
Iz vaših su usta
Izlazile riječi ružne
A one nikada nisu bile nužne.
Prestanite mene za sve kriviti
Jer niste me uopće morali šljiviti.
Otići ću sada iz škole ove
I lako pronaći glavice nove.
Ostavljam vam lijepe riječi,
Meni ne trebaju,
A vama možda pomognu u sreći;
Ostavit ću ih tamo, na porti, u vreći.
Dijelite ih šakom i kapom,
Nikada nisam na njih bio lakom.
Znam da kriv nisam,
Vidjet ćemo hoćete li bez mene
Ostvariti pravi odnos prisan.
ZAKLJUČAK
Samo idi rugalice,
I ne pokazuj više svoje lice.
Rekli bismo ti da si ružan,
Al’ mi se više ne rugamo,
Ne želimo da itko bude tužan.
Mi ćemo potražiti lijepe riječi u vreći
I uživati u zajedničkoj sreći.