Može li lektira biti zabavna? Nakon današnjeg nastavnog sata, učenice i učenici 5. a razreda, sa svojom učiteljicom Petrom Markotić, sigurno bi odgovorili da može.
Tijekom listopada dobili su novi lektirni naslov – dječji kriminalistički roman P. Pavličića, Trojica u Trnju. Ovaj put uz razgovijetno čitanje i razmišljanje o pročitanom djelu, dobili su i dodatak, točnije zanimljiv lektirni zadatak – prikazati lektiru na papirnoj vrećici. Drugačiji pristup interpretaciji lektirnog djela kod njih je pobudilo znatiželju. Bilo je tu svakakvih pitanja, svakakvih odgovora, a na kraju su izrazili želju da još koji put obrade lektiru na ovaj način i da prazne stranice i dno vrećice ispune svojim crtežima, tekstom i različitim zanimljivim predmetima.
Dobili su upute kako predstaviti svoju lektirnu vrećicu.
1. Prednja strana vrećice sadržavala je naslovnicu djela oslikanu prema vlastitom izboru, ali sa svim elementima koje naslovnica nekog djela mora sadržavati.
2. Stražnja strana vrećice prikazala je kratki sadržaj, glavne likove i njihove osobine.
3. Bočne strane vrećice prikazivale su učeničke dojmove o knjizi, sličnosti i razlike sa glavnim likovima te mjesto i vrijeme radnje.
4. Najzanimljivi dio je bila unutrašnjost vrećice. Morali su je ispuniti s 10 predmeta koji su vezani uz pročitani sadržaj.
Tijekom predstavljanja rada učenici su iz vrećica izvlačili različite predmete objašnjavajući zašto su baš oni zaslužili svoje mjesto u njihovoj priči. Trebali su ukratko ispričati dio radnje koji je vezan uz prezentirani predmet. Nadovezivali su se jedni na druge i tako na zanimljiv način, bez da su toga bili svjesni, prošli kroz sadržaj cijelog romana – od prve do posljednje stranice.
U vrećicama se moglo pronaći svašta, od pištolja, novaca, torbe, kamenja, mobitela, žutog i plavog autića pa sve do značke, kape, autobusa, fotorobota pljačkaša i lokota.
Učenici su bili vrijedni, kreativni i maštoviti, a dva školska sata proletjela su u trenu.
Nadam se da, nakon ovako zanimljivog nastavnog sata, lektira više neće biti ono zbog čega se svi “hvataju za glavu” te da će svi shvatiti da lektirom razvijamo ljubav prema čitanju, obogaćujemo vlastiti rječnik i stvaramo književni ukus i kulturu čitanja.
